Petak
9. kolovoz

Gotovoooooooooo. Godišnjiiiiii. Ale, aleeeeeeeeee. Gladim jajca sljedeća dva tjedna, a i Mona će ih malo gladiti da baš ne radim sve sam. Ona dolazi oko šestice i prespavat će kod mene. Van ne idemo. Samo seks. Odmor za dušu i tijelo.
Torbe spremamo ipak sutra i via Split. Jedino što sam zaboravio kupiti je boja za krečenje kada se vratim s mora.
Misli da će to ipak čekati onaj vikend nakon što se vratim na posao tako da računam da je službeno useljenje 7. rujna. Neka donese tih par filmova koje ima, svoju odjeću i naravno sebe. Više joj ne treba.
Cijeli dan pjevušim Meri Cetinić i „More“. Jebote kao da prvi puta idem na more. Tako se osjećam.
Još cigara pa pod tuš; taman dok Mona dođe.
Onda malo seksa pa opet tuš. Može i s njom pa onda neki film i lagani spavanac.

„Dalo si nam ljubav vječnu
dalo si nam sreću
i zato ti more hvala…“

More! More!

Subota
10. kolovoz

Polazak.
Jedino će mi faliti pisanje, ali morat ću nekako zapamtiti sve detalje i onda prenijeti na papir. Preriskantno mi je dnevnik nositi na more pa da ga negdje zaturim ili da ga Mona pročita. Možda jednom će i to biti moguće, ali za sada još uvijek ne. Dnevnik ostaje doma.
Nema druge.

Mona još spava. Jednostavno mi ju je žao buditi. Dok spava izgleda kao anđeo. I ona je moj anđeo. I sretan sam zbog toga. Stvarno sam sretan.

Kava je gotova. Vrijeme je da ju probudim.
Deset dana uživanja me čeka. Mislim da sam to i zaslužio.